Slalom po 40 čvorova

Za sve one koji vole slalom u nuklearnim uvjetima, ovo su bili njihovi uvjeti. Evo nešto podulji izvještaj sa ovogodišnjeg Hallowind slaloma, onako kako sam ga ja vidio i doživio.

High-wind slalom par ekselons. Slalomačina non plus ultra. Drapačina nad drapačinama. Brutalijada! Koji god da sam izraz tih dana čuo, svi su se vrtili oko istog i svi su bili na mjestu.

Ali da počnem sa danom koji je prethodio prvom danu regate, a koji je i te kako dobro dao nagovijestiti što nam se sprema: vozimo se za Premanturu, odraditi zadnji trening u uvjetima gdje će sutra početi zadnja regata za Kup Hrvatske, tradicionalni Hallowind. U susret nam, takoreći u kolonama, dolaze auti s daskama na krovu, u njima surferi još uvijek u neoprenskim odijelima, koji napuštaju Premanturu. Kasnije sam saznao razlog: 3-ce su im tamo bile prevelike. Bježalo se u zaklonjenije djelove, nekamo gdje su i vjetar i valovi bili barem nešto slabiji. Kad smo mi stigli u Premanturu (AC Stupice), vjetar je, čini se, taman malo pao. Dobro je, složio sam 5-ipo kvadrata, odradili smo kratak trening, sve je spremno. Inače, baš i nisam nešto fizički utreniran, pa je najgore kad se desi da dan prije regate dobro puše. Jaaako je teško suzdržati se da ne provedeš cijeli dan na vodi, što onda neminovno znači: navečer andoli, ujutro muskulfiber da se jedva hoda.  Al kažem, nakon sat vremena uspio sam reći dosta, pakiranje i doma.

Prvi dan regate započeo je kako smo se samo mogli nadati. Sunce, 40 čvorova bure, gomilu surfera i muving kamo god pogledaš. Vozi se down-wind slalom, jako dobro. Bacim pogled na more i vidim da se vani uglavnom voze četvorke i wave oprema. Po opće prihvaćenoj logici „race-jedra-možeš-držati-barem-kvadrat-više“ složio sam svog Severna 5.6 m2 i istrčao isprobati uvjete i polje koje je već bilo postavljeno. Razbilo me. Baca mi dasku na sve strane, uopće ne mogu pustiti brzinu, na svakom okretu kao da tek učim i prvi puta pokušavam jibe na funboardu. Brzo na obalu po manje jedro, startna procedura tek što nije. Složim wave jedro Manic 4.5 i u nevjerici se otisnem u zakuhalo more. U nevjerici, jer još ni jednom nisam probao tu kombinaciju – malo wave jedro i slalom daska 95 litara, slalom peraja 32 cm.
Začudo sve štima, trim paše, sve izbalansirano, komotno, kao da sjedim u fotelji i vozim slalom na playstationu. Start prvih kvalifikacija, cilj, sve u redu, prolazim dalje u finale.

Vladan ispred Chrisa Chris Pressler (AUT-226)

Finale je uvijek gadno. Pogotovo onaj prvi potez od starta do prve bove. I pogotovo kad puše 40 čvorova i oko sebe imaš još 15 totalno nabrijanih tipova koji samo razmišljaju kako prvi do prve bove. Odbrojavanje je počelo, gledam na sat i pokušavam tempirati start što bolje. Gledam gdje su ostali, odlučujem se za start uz privjetrinsku bovu i lagano ubrzavam prema startnoj liniji, s ciljem da u punoj brzini preletim preko startne linije, točno kad mi sat odbroji do nule. Naravno, bolje kasniti sekundu, nego biti sekundu pre rano (=diskvalifikacija), pa tako i biva – malo kasnim, ali start je dobar. Naime, u punoj brzini u 1 sekundi pređe se dobrih 15tak metara, tako da 1 sekunda može biti jaako važna.

Do prve bove stisnem gas do daske, sve pršti, mislim si – samo da preživim. Poslije sam shvatio da vjerojatno nisam bio jedini kojemu su te misli išle kroz glavu. Naime, uvjeti su zbilja bili neugodni – kombinacija silnog vjetra, gadnog čopa koji je tukao na lijeve uzde i širokih slalom dasaka bila je za mnoge previše (kasnije se tokom dana od raznih ljudi moglo čuti da su danas doživjeli jedan od najgorih katapulata do sada). Start uz gornju bovu donio mi je ne samo čisti vjetar, nego i nešto povoljnije uvjete što se tiče valova. Uglavnom vozim paralelno s njima, ne bacaju me toliko, ne moram voziti toliko direktno na njih kao što su morali oni koji su bili dalje niz vjetar od mene. Krajičkom oka svako malo posnimam ljude ispod i iza mene – dobro je, lagano zaostaju. Ali samo krajičkom, i samo tu i tamo, jer se sve odvija tako brzo i milisekunda nepažnje donjeti će i meni jedan lijepi katapult. Do bove stižem prvi, za petama mi Austrijanac Chris Pressler. Kažu da je dobar, vozi PWA, ja ga prvi puta vidim. Glavno da je iza mene. No zima je. A to znači da po prvi puta vozim u papučicama i nespreman sam. A to znači da ne mogu nikako izvaditi stražnju nogu iz fusa. Valjda od svog straha da mi ne ispadne za vrijeme ovog rodea nabio sam ju unutra da je više ni bog ne može izvaditi (nema goreg kad ti u punom gasu neki val izbije nogu iz fusa – joooj to su onda pravi katapulti gdje se sve lomi).

Dakle, do bove stižem prvi, za petama mi Austrijanac. Bova prolazi, ja nastavljam ravno. Nakon 15tak metara uspijevam nekako izvući nogu, uđem u okret, no Austrijanac se već ugurao između i okrenuo prije mene. Od prve bove na dalje je sve nekako lakše. Udaljenosti među ostalim bovama su kraće, ljudi više nisu toliko jedan uz drugoga, više nije toliko važna brzina, pretjecanja se uglavnom događaju na okretima. Do cilja gubim još jedno mjesto, ali sam i sa trećim zadovoljan. Ma glavno da sam živ.

Mala pauza pa start kvalifikacija drugog slaloma. Kvalifikacije prošle ok, širim si stražnje fuseve. U finalu uglavnom opet isti ljudi. Ponovno start, vjetar tu negdje, prži i dalje. Raspored ljudi opet dosta sličan, ja se opet nabio na gornju bovu. Ovaj puta sam jako knap oko linije na nula sekundi, bojim se da nisam prerano startao. Ali nemam vremena (a ni hrabrosti) pogledati prema sucima na obali da vidim da li su dignuli zastavicu za prekid radi nepravilnog starta. To ću pogledati u drugom krugu, kad se budem vozio prema njima. Do prve bove ponovno uspijevam doći prvi, Austrijanac odmah iza, okret dobar za te uvjete (čitaj, ostao na dasci).
Približavam se drugoj bovi, dobro je, suci ne mašu nikakvom zastavom. Bova sve bliže, noga opet neće van. Fini široki fusevi, tako da mi je noga od silnog nabijanja po valovima upala unutra do gležnja. Nemogu vjerovati. Ovu sam bovu valjda obišao u radijusu od 50 metara. Opet se Austrijanac ugurao. Do cilja ga pratim, na jednoj bovi čak i padam, ali padaju i ostali, pa prolazim nekažnjen i ulazim u cilj drugi.

Mala pauza pa treći slalom. Ovaj se slalom starta bez kvalifikacija, dakle, svi prijavljeni odjednom. Vjetar sličan, na momente još žešći nego prije. Čini se da mi je veličina jedra 4.5 m2 za taj dan idealna. Austrijanac loše startao, ja pazim da daaaleko prije svakog okreta počnem raditi na izvlačenju stražnje noge iz fusa i stvari se konačno poklope. Prvo mjesto u trećem slalomu. A i zadnjemu za taj dan. Sve u svemu dobar dan, 3., 2. i prvo mjesto, Austrijanac dva prva i 6. On prvi, ja drugi, Zdravko Cerovac 3., Ante Berlengi 4.

Start 4. slaloma u subotu

Drugi dan Hallowinda vjetar je dosta slabiji – taman za šestice, onima jačima (i ugodnije popunjenima) taman za sedmice. Start zakazan za 10.30, ja stižem na plažu u 10.15 (ne pitajte zašto, pojma nemam). Složim na brzinu 6.6, napnem ga, koloturi se raspadnu, jedro se složi ko harmonika. Dan je, čini se, loše počeo. Start bez mene. Kvalifikacije se odvoze, prve i druge, ali za finale padne vjetar ispod limita. Prekid regate, nastavak sutra. No to mi ne pomaže puno, jer ja ću moći voziti tek u 5. slalomu, tek nakon što se 4. slalom završi i odvozi bez mene (i ja dobim bodove za zadnje mjesto).

Zadnji dan vjetar još slabiji, ali nekako se starta to 4. finale. Lokalni matador Dalen Geromella konačno je zabljesnuo i suvereno osvojio četvrti slalom. Austrijanac je tek 5. Vjetar pada, slalom se završava, Hallowind za slalomaše je gotov. Četiri slaloma su odvožena, a to znači da se 3 najbolja rezultata boduju, najlošiji rezultat se odbacuje. Hm, ja imam 1., 2. i 3. mjesto (i ovo zadnje koje odbacujem), a Austrijanac 1., 1. i 5. (i 6 iz prvog dana koje odbacuje). Dobro je. Sa drugog sam mjesta došao na konačno prvo mjesto, iako uopće nisam vozio. Hehe. Trebati će se na slijedećoj regati samo prijaviti i uopće ne voziti – prvo mjesto je time zagarantirano. Austrijanac je tako ukupno završio na drugom mjestu, Ante na trećem. Četvrti je bio Cerovac, pa Kapeli, Geromella, Vidaković, Sekulić, Pfaffinbichler i deseti naša mlada nada Niko Dujmović.

Najbolji na Hallowindu - 1. Desnica, 2. Pressler, 3. Berlengi Hrvatski Kup - 1. Berlengi, 2. Desnica, 3. Geromella

Slična stvar oko bodova dogodila se i u ukupnom poredku za Hrvatski Kup, ali ovaj puta ne meni u korist. Iako sam do Hallowinda bio vodeći u Kupu i pobijedio ovu zadnju regatu, Ante je sa osvojenim drugim mjestom (od Hrvata) prešao na prvo mjesto ljestvice i osvojio Kup Hrvatske 2007. Uz dva prva mjesta iz Vignja i Biograda, zasluženo se popeo na najvišu stepenicu. Ja sam završio ukupno drugi, Dalen Geromella treći, a četvrto mjesto pripalo je Janku Kapeliju. Peto i šesto mjesto u 2007. zauzeli su klupski kolege Kenwooda, Oliver Biljman i Zdravko Cerovac. Sedmi Jeramaz, pa Dujmović i Sekulić, a Bastijančić zaokružuje prvu desetoricu.

Sve u svemu, još jedan Hallowind koji nije podbacio. Dapače, pružio je uvjete za pamćenje, barem što se slalom tiče. Regata koja će se još često spominjati i prepričavati.