|
|
Putovanje: Španjolska, Maroko
|
|
|
Andaluzija - jug Španjolske
|
|
Ljeto je najnapetije godišnje doba. Toliko želja se nagomila dok sanjarimo po tmurnim fakultetskim predavaonicama , stresnim uredima i smrznutim Čičama. I onda stigne Ljeto - dobra vila koja ispunjava sve želje, razbija sve okove i razrješuje sve frustarcije. Toliko zadataka, a samo jedno ljeto, tri mjeseca, devedeset dana . I tako je Miss Ljeto 2001. morala za moju curu i mene ispunit sljedeće: tri tjedna učenja španjolskog u Sevilli, srfanje na najmanje tri nove i jako osunčane, divljački vjetrovite i super egzotične lokacije, upoznavanje neke druge civilizacije po mogučnosti na drugom kontinentu, obilazak arhitektonski zanimljivih lokacija naše civilizacije, kako povijesne baštine tako i najsuvremenijih dostignuća najvećih umova našeg doba, i ludi provod, i turbo odmor, i još puno, puno stvari koje se malo vjerojatno mogu naći sve na jednom mjestu. I naravno, sve to mora biti jako prihvatljivo studentskim financijskim prilikama. Isto tako vremenski mora ostaviti mjesta za trotjedno putovanje na Bali, regate na Braču i Pelješcu i da moja cura studentica u Zagrebu bar stigne poljubit mamu u Kaštelima. Ali kako smo mi jako pametni, moja cura i ja smo našli rješenje: kupili smo Interrail kartu za mjesec dana i krenuli - via Španjolska, Maroko, Portugal, tim redom.
Odmah pod uvod moram napomenuti kako do Portugala nismo stigli. Zahvaljujući upoznavanju druge civilizacije na afričkom kontinentu i njihove kuhinje, moja je cura završila na hitnoj u Španjolskoj po povratku iz Maroka. Toliko o Portugalu. Ali i to je dio priče, tako da je pouka sljedeća: ako ste spremni rizika prehrane u Africi, bar to ostavite za zadnju etapu puta, tako da vidite sve šta ste planirali prije nego eventualno završite u bolnici.
|
|
borba sa bikovima
|
|
|
Imao sam tu sreću da je početak mog putovanja bilo učenje španjolskoj u Sevilli. Od cijele vruče i jako zanimljive Andaluzije, ovaj grad na rijeci Guadalquivir mi je najdraži od svih. Možda je to subjektivno jer sam imao tu sreću tu upoznati "lokalce" i studente iz cijelog svijeta koji su pod izgovorom učenja jezika navećer redovito pili sangriju i vino tinto de verano i grickali tapase. Novo iskustvo je bila i korida koja je tamo uobičajena razbribriga, što je nama nevjerojatno nakon "live" gledanja kako se u jedan sat mačevima jako krvavo ubije šest bikova od heroja u roza čarapama i Mickey Mouse kapama. Vjerovali ili ne, dalje ima mnogo, mnogo ne-srferskih jako neodoljivih "obavezno ne propustiti" stvari. Bila bi jako velika šteta da dođete tu, pa da nemate pored sebe ne-srfersku pratnju koja će vam otkriti tajne "običnog" posjeta stranoj zemlji: Maurske dvorce, nevjerojatne vrtove Reales Alcazares, egzotičnu Alhambru, mjesta gdje je Kolumbo planirao i počinjao svoje ekspedicije, plaže u Marbelli gdje se brčkaju holivudski glumci/glumice, Picasovo rodno mjesto i kuću gdje je kopao nos mali budući genije, pjevače, svirače i posebno plesačice flamenca i još puno, puno toga šta možete pronaći u ovoj zemlji u kojoj postoje samo dvije vrste vremena: ili je vrijeme za siestu (spavanje) ili za fiestu (slavlje) .
|
|
Tarifa - Casa de Porro
|
|
|
I tek sada mogu preći na glavno - srfanje. Njega nažalost nije bilo za mene u Španjolskoj. Da vam se ne dogodi što i meni, prva stvar o Tarifi: tamo pušu dva vjetra, Levante i Poniente, i pušu skoro uvijek. Jedino kad se mijenja smijer, kada se mijenjaju ova dva vjetra onda je govnidan, i eto smo došli do razloga mog ne srfanja. Bio sam dva puta u Tarifi, jednom izlet iz Seville, drugi put na putu u Maroko i bio sam nevjerojatne sreće da se oba dva puta upravo mijenjao vjetar! Ali kako se očajni uvijek nađemo i nečim utješiti, bar sam financijski izbjegao znatno stanjivanje buđeta. Naime , tamo je iznajmljivanje opreme jako skupo. Ako ne možete dovući svoju opremu sa sobom, tamo imate dva surf-centra koji će vas opremiti za 20 eura na sat, tj. 45 na dan ili 220 na tjedan, 380 na dva tjedana, t.j. neće vas baš nagrađivati popustima ako ste im duže mušterija. Dakle, imao sam dovoljno vremena istražit ne-srferski dio Tarife, kojeg u stvari i nema . Sve, stvarno SVE je u znaku srfanja . S
vi dućani su winsurf, kitesurf i surf, kao i svi kafići i restorani, koncentracija surferskih logoa je nezamisliva. I naravno ima radnji za popravljanje opreme i ambulanta specijaliziranih za popravljanje srferskih ozljeda. Nakon shopinga koji je glavna zanimacija ovdašnjih srfera kada ne puše, zanimljivo je razgledati i sam gradić. Tarifa je na samom jugu Španjolske, gdje se Evropa i Afrika skoro dodiruju. Ona je na atlantskoj strani Giblartarkog prolaza i sam gradić gleda na tu autocestu tankera i ogromnih trajekata, prekooceanskih brodova i kojeg domorodačkog kepeca u lovu na većeru. Sa druge strane grada je beskonačna pješčana plaža i tu i dalje divljački puse. Tu je sigurno za prometovanje daskama, u Kanalu nije preporučljivo zbog kiklopskih dimenzija ostalih sudionika u prometu, iako sam čuo da i to nije tako rijetko iskušano. Inače , grad je stari, okovan bedemima jer je unutar njega tvrđava kralja Guzmana, koji bijaše tako dobar da ga prozvaše Guzman El Bueno. Takva asocijativna imena , ljudi i srferska scenografija daju Tarifi poseban imidž španjolskog windcity-a , kako ga označavaju u vodićima .
***
|
|
Tarifa - na kraju svijeta
|
|
|
Drugi dio, koji je iznenađujuće srferski dio ove priče, je putovanje po Maroku. Da srfate i putujete po Maroku prvo trebate doći do tamo, što za nas Hrvate znaći nabaviti prvo vizu. To možete obaviti u Zagrebu šta je skuplje ali plačate prije troškova na putu, ili u Algecirasu, lučkom i industrijskom španjolskom gradiću iz kojeg i idu trajekti za Maroko tj. Tanger ili Ceutu. Iz Tarife isto ide trajekt, pa možete birati za smještaj jer morate prespavati barem jednu noć, jer od podnošenja zahtjeva do dobivanja vize treba iznenađujuće kratko , samo jedan dan. Marokanci inaće izgledaju kao da nikada ništa neće napravit, i u dobrom i u lošem smislu. Dakle ne treba ih se bojat da su fanatični muslimani jer nisu baš temperamentni ni uopće karakterni, sve prolazi, sve može, i sve je "no problem". Ali isto tako ne postavljajte velike zahtjeve, sve je jeftino i pri ruci, i zato su svi zahtjevi iz evropske civilizacije od koje ste se definitivno odrekli kad ste stupili u Afriku, suvišni i nepotrebni.
U Maroku je sve kao sa druge planete, gradovi od sušene gline sa mračnim soukovima (zatvorenim trgovačkim i obrtničkim ulicama), nebuloznim prometima sa dva obilježja: petit taxi koji najveću destinaciju naplati 5 kn (uz cijenkanje, naravno!) i kružnim tokovima jednostavno izvedenim sa bačvama na proširenju ulice. To je sve. Pored toga svi stalno, stvarno STALNO trube, bez očitog razloga, i bez i malog pomaka barem jednog mišića lica luđački prolaze gužve smetajući jedni drugima i jedva izbjegavajući sudare. Svi se mole na podu kad ih zazovu sa minareta đamije, svi piju neodoljivo mirišljavi vrući čaj od mente na +40?C. Natezanje oko cijena je nacionalni sport, ako prihvatite prvu cijenu uvrijedit ćete prodavača i nećete dobiti željeni proizvod. Ako tražite noćni provod, izađite na bilo koji trg i tamo će vas zabavljati žongleri, akrobati, plesaći i svirači sa zmijama, te jednostavne igrice sa bocom Coca Cole kao nagradom. Iako je sve jeftino, ipak ništa nije besplatno i platit ćete nekom i ako ga bez posebne poze fotografirate na ulici. Trošak koji se definitivno isplati su tetovaže od kane, male Marokanke ih izađuju profesionalno , a brzo se skidaju. Od gradova je Marakesh nezaobilazan, Casablanka je definitivno razočaranje - umjetno stvoreni zapadnjački grad usred raskoši arapske civilizacije. Opcionalni su i izleti u pustinju, skupi ali vrijedni doživljaja.
|
|
Essaouria - stara ribarska utvrda
|
|
|
Surfersko mjesto se zove Essaouira. To je stari grad-tvrđava, na obalama Atlanskog ocena ,100-ak kilometara ispod Casablance.
Lokalci tamo idu na godišnji, igraju odbojku na pijesku i ližu sladolede. Sve to što nama zvuči blisko i poznato, ali to probajte zamisliti na Atlantiku sa arapskom populacijom, dakle npr. Marokanke koje podignu krpu koja im prekriva sve od glave na dolje, da smoće noge u moru. Teretno i prevozno sredstvo su deve, a fast food su mali crni momčići koji prodaju ekstra slatke i ekstra masne kolače po plaži. U takvom ambijentu čak u samom gradu ima tri surf-centra .
***
Essauira je prvenstveno ribarski gradić, a poznat je po svom glazbenom festivalu. Tada je centar muzičara, ljubitelja neobične i jako lijepe mješavine lokalne glazbe i instrumenata i jazza. Posjetitelji festivala su sto postotno nadrogirani jako dobrom travom iz lokalnog rasadnika Tsepsuana i sve je jako easy. Inače je prvi strani jezik francuski, i sve odiše francuskom ležernošću.
|
|
karta Maroka
|
|
|
Mjesto koje je isključivo srfersko je Sidi Kaouki. Do tamo imate pola sata od Essaouire lokalnim autobusom koji je doživljaj za sebe. Tamo postoje dva restoran-štanda za hranu i piće, a ostalo je more, beskonačna plaža sa iznajmljivačima deva i kamp sa beskonačno puno srferskih kombija, hrpa šatora i jedara. Surf-centra nema , dakle nema opreme ! To znači 3:0 protiv mene , i još jedan vjetar omirisan a neiskušan.
No slijedeći dan je bio "počasni pogodak"!
Vjetar je bio nestalan i rupičast no čak i uz takav vjetar srfanje je bilo veliki gušt, jer je more do 100m od obale plitko, tako da se i najmanji swell lijepo lomi i ugodan je za "vejvanje", koje se može raditi dok se ne zapikneš u obalu, jer je dno od mekanog pjeska. Guba osjećaj, gore-dole pa bezopasnim valovima, odmah te prođe volja za jurcanjem lijevo-desno.. Dobitna iznajmljena kombinacija za taj dan je bila wave daska od 90 l. i NR 5.7 jedro.
***
Epilog već znate - hitni prijem u Sevilli, te prvi mogući avion za doma. Portugal nismo vidjeli, ali ne znam šta bi tamo tako divno nas moglo dočekati da nadmaši ono što smo već doživjeli. Moja cura kaže da ni bolovi na stolu španjolskog kirurga nisu pokvarili doživljaj mjesec dana Španjolske i Maroka. Isplatilo se, definitivno "thumbs up" !
***
Linkovi:
 www.essaouira.com
www.festival-gnaoua.co.ma
www.wunderground.com/global/stations/60220.html
www.morocco.com
www.tarifa.net
www.tarifaspinout.com
|
|
|
