Prije par mjesci napravio sam svoju prvu dasku i uvaženi webmaster
ovog portala od tada me u više navrata zamolio da to stavim na papir.
Moram priznati da me pomisao na takvo što užasavala, jer sam na
vlastitoj koži uvidio koliko sitnica i sitnih tajni ima u izradi
daske, pa bi takav tekst zapravo bio mali roman. Osim toga, vjerojatno
većinu surfera u Hrvata više zanima kako popraviti dasku koju svakodnevno
lome nego kako ju napraviti. Spletom okolnosti Joško, čovjek koji
mi je posudio svoju dasku da je kopiram, u međuvremenu je potrgao
original. Kud bolje prilike nego da na njegovoj dasci probam svoj
prvi ozbiljni popravak.
Htio bi napomenuti da ovo nije nužno najbolji ili najkvalitetniji
način da se popravi daska, već jednostavno pregled onoga što sam
ja napravio. Daj Bože da netko od čitatelja ovog teksta pronađe
nešto što će ga navesti da pomisli ''baš je gala ovaj tip'' ili
pak da mi pošalje mail s primjedbom tipa ''ovo si glupo napravio''.
To bi onda značilo da je ovaj tekst barem čitan, a to je već nešto
što bi me veselilo.
|
Daska prije popravka
|
|
Radilo se o JP Freestyle/wave 91, 2004. godište. Moram priznati
da nisam baš shvatio što je on s njom radio, ali ju je pošteno razbio,
kao što se i vidi na slici.
Prije svega sam morao odretiti projektne zahtijeve za ovaj poslić.
Kao što svako tko imalo surfa zna, to su po redu:
1. Da daska jebački izgleda
2. Da se komadi okreću za njom na plaži
3. Da ostali surferi gledaju u nju s ljubomorom
4. Da pluta
Prije početka, kao i svaki tehnički obrazovani student Zagrebačkog
sveučilišta, prvo sam se dobro pripremio. Od alata i materijala
sam imao:
• epoksidnu smolu – cca. 200 g
• očvrščivač za smolu – cca. 80 g
• stakleno vlakna, 160 g/m2, keper tkanje – cca. 0,5 m5
• carbonska vlakna, 160 g/m2, keper tkanje – cca. 0,5 m5
• carbon/kevlar tkanje, 160 g/m2, keper tkanje – tek toliko za šminku
• mikro-baloni – cca. 0,5 l
|
Alat i materijal
|
|
• aceton – za čiščenje pribora i ruku
• perforiranu foliju
• vaga
• plastične čaše s priborom za mješanje
• kistovi
• sklpel
• škare
• špenadle
• bušilicu za graviranje i brdo popratnih nastavaka
• ubodnu pilu
• vibracionu brusilicu i brdo različitih brus papira
• selotejp
• nešto vodootporne šperploče
• (i još pokoju pizdariju, ali se sad ne mogu sjetiti)
Nakon ovih opsežnih logističkih priprema, mogao sam se prepustiti
radu.
Nos daske je bio slomljen na nekih 15 cm od vrha tako da je barem
2/3 presjeka bilo odlomljeno. Laminat je bio slomljen, a ni jezgra
od stiropora nije bolje prošla. Ovdje nije moguće pošteno popraviti
dasku tako da se zakrpa samo vanjski laminat, stoga sam odlučio
ugraditi minijaturni stringer u nos daske kako se kod budućh udaraca
ne bi dogodilo isto. Prije svega sam morao dobro očisiti laminat
koji se usljed udarca i kasnjeg ulaska vode odvojio od jezgre stiropora.
Kod ove daske to je značilo brusiti alatom za graviranje dobra 2-3
milimetra kako bi uklonio oštećeni laminat. Linija gdje sam odlučio
ugraditi stringer poklapala se s mjestom gdje je udario jarbol.
U toj sam liniji izbušio stiropor skroz do druge strane. Mali stringer
sam napravio od vodootporne 6 mm debele šperploče. Rubove stringera
sam zaoblio jer oštri prelazi geometrije su smrt za kompozitne materijale.
|
|
Otvaranje i stinger
|
Ugradnja stingera
|
|
|
Prije mješanja smole potrebno je SVE pripremiti, jer kad se smola
zamješa, imam svega 30 minuta prije nego ona počne gelirati. Kod
smole je od IZNIMNE važnosti da se pridržavate tvorničkog omjera
otvrdnjivača i smole, inače se nikada neće stisnuti. Greška u omjeru
od 3 – 4% već je prevelika. Priprema se sastojala od toga da sam
prvo napravio šablonu za gornju i doljnju zakrpu i na temelju nje
izrezao 3 sloja stakla i 3 sloja carbona za svaku zakrpu. Osim toga,
nos je malo visio, tako da sam ga fiksirao sa par špenadli i čavala
(!!!) koje sam zabio koso u stiropor. Ove špenadle su ostale u jezgri
daske. Što se tiče stringera, za njega sam složio tri sloja stakla
koje sam ugradio tako da ih je stringer ugurao u jezgru daske dok
sam ga ja utiskivao. Naravno, stringer i ta ojačanja su bila protopljena
smolom kad sam ih utiskivao, kao što se vidi na slici.
Nakon ugradnje stringera, dobro sam kaširao (protopio) smolom rupu
i počeo s laminiranjem. Naizmjence sam postavljao staklena pa carbonska
tkanja, s tim da sam također naizmjenski postavljao zakrpe s gornje
i doljne strane. Na ovaj način one su se preklapale na rail-u, tako
da sam na tom području dobio 12-slojni laminat (aj sada potrgaj
rail).
|
|
Laminiranje rupe
|
Nakon krpanja rupe
|
|
|
Kad sam to sve završio, stavio sam preko još mekane smole perforiranu
foliju. Radi se o specijalnoj PE foliji koja na sebi ima raster
od sitnih rupica. Ona se ne može zaljepiti za smolu. Služi kako
bi se kroz nju iscjedio višak smole. Naime, nakon što sam stavio
tu foliju, preko nje sma stavio običnu pamučnu krpu i sve divljački
zaljepio selotejpom. Na ovaj način višak smole izašao je kroz rupice
i natopio krpu, a ja sam dobio kvalitetnji omjer vlakna / smola.
Drugim riječima, napravio sam primitivnu varijantu vakumiranja laminata.
Ovakvu dasku ostavio sam da se sunča dok se nije stisnula smola.
Čak i sa ovih 6 slojeva, rupa je još postojala. U originalu tu je
postojao sendvič s jezgrom od 2 mm debelom PVC pjenom (mada je meni
izgledala ko obična poliuretanska pjena) i nešto furnira, kako bi
JP mogao staviti natpis na dasku ''Full wood sandwich''. Ostalo
što piše na njihovom web site-u nema baš puno veze s onim što sam
vidio u dasci. JP se ku*či kako imaju ''carbon rail'', ali tu carbona
nije bilo ni za ljeka. Jedino što mi pada na pamet je da JP laže
ili Ernest nabavlja daske od Azemija iz Prištine.
|
presjek daske - JP specifikacija
|
|
|
No dobro, kod popunjavanja rupe odlučio sam pribjeći lakšoj metodi.
Preostalu rupu sam zapunio čistom epoksidnom smolom u koju sam zamješao
dosta mikro-balona. Radi se o nevjerojatno laganom punilu koje se
dodaje u smolu. Na ovaj način se može dobiti smjesa tražene viskoznosti
(zdravo seljački bi rekao gustoće, ali stručno gledano gustoća je
ipak nešto drugo). Uglavnom, smjesa je gusta poput kita. Ovakvo
nešto je idealno za krpanje manjih oštećenja na dasci. Nakon popunjavanja
nos daske je izgledao kao na slici. Ovdje moram napomenuti da je
kod epoksidne smole neophodno grubo pobrusit svaku površinu na koju
se ona nanosi, inače će se kasnije samo odljuštiti.
Sada je bio potrebno zaista sačekati da se smola POTPUNO stvrdne,
a onda je usljedilo brdo brušena. Tu je zgodno koristiti nekakav
oblik potpornja za brus papir dimenzija kutije cigareta, kako bi
se uklonile neravnine (vidi sliku). Ukoliko se koristi samo brus
papir u goloj ruci, nikako nije moguće ukloniti rupe. Oni koji su
nešto radili sa stiroporom to zovu ''brusiti na dasku''.
|
|
Zapunjavanje rupe
|
Brušenje
|
|
|
S relativno grubim brusom (P100) pobrusio sam cijelo područje na
koje će kasnije doči zakrpa. Ostatak sam zaštitio sa selotejpom.
Iz mog iskustva nije baš pametno koristiti onaj debeli smeđi selotejp,
jer nakon njega ostaju na dasci smeđe fleke koje sam ja čistio acetonom.
Strašno sam se osjećao pametno sve dok nisam vidio da aceton rastapa
boje kojima je obojena daska. Hebi ga, budala ući na vlastitoj koži.
Nakon brušenja s dosta pažnje sam od papira napravio šablonu za
zakrpu, te na temelju nje izrezao tkanje. U ovom slučaju koristio
sam carbon/kevlar hibridno tkanje kako bi time zadovoljio prva tri
projektna zahtijeva (vidi početak teksta). Priprema za laminiranje
je u osnovi ista kao i pri laminiranju rupe. Nakon što sam kaširao
podlogu i postavio tkanje još sam dva puta premazao gornju površinu
zakrpe. Izvedba ''vakumiranja'' je bila ista kao i pri prvom laminiranju.
|
Drugo Laminiranje
|
|
Nakon što se smola potpuno osušila, još je potrebno eventualno ponovno
pobrusiti zakrpu i još jednom premazati je smolom. Takva zakrpa
je sada spremna za daljnje brušenje sve do poliranja. Naravno, to
rade samo šminkeri kojima je bitno kako daska izgleda. Znači svi.
Uglavnom, to je to.
|