|
|
| Olujna Bura, Stupice 14.11.2004 |
Nakon 4 sata vožnje iz Zagreba stigli smo u kamp Stupice kod Premanture.
Na putu smo stali kod OMV-a iznad Rijeke i uz kavicu uživali u pogledu
na Krk koji se nalazio u oblaku vodene prašine. Točnije linija vodene
prašine prostirala se od sredine Rijeke pa sve do Cresa. Nas sedmorica
(odvažnih ili ludih?) s laganom strepnjom smo razmišljali što nas
čeka u Premanturi.
Ekipa Marko i Nikola odlučili su se za Ližnjan,
a mi, Kruno, Danko, Šuba i ja za Stupice. U Stupicama nas je dočekala
bura od izmjerenih 25-35 čvorova i prilično apokaliptičan pogled na
more i valove. Dok smo složili opremu, bura je pojačala na kojih 40-50
čvorova, što više nismo mogli izmjeriti jer nam puknuo anemometar.
Na prvi pogled izgledalo je prilično hladno, ali more je bilo toplo,
oko 17 C i nakon adrenalinskog šoka od ulaska u zakuhano more zima
je bila zadnja na pameti. Ja sam imao samo neoprensku traku oko glave
i nisam imao rukavice i ni u jednom trenutku nije mi bilo zima.
Nakon
početne skepse skužili smo da je spot odličan, uvala sa šljuneanom
plažicom pruža sigurnost i kod najjačih refula a i na otočiau preko
puta može se odmoriti i skupiti snaga za nastavak jedrenja. Vjetar
je malo okrenut u odnosu na valove koji su bili 1-1,5 m visine i odlični
za skokove na lijeve uzde i šibanje niz val na desne. Oko 13 sati
je tako zaderalo da je nosilo pjenu preko svih valova. Po procjeni
nas koji smo bili u moru refuli su bili sigurno preko 60 čvorova,
a ispod 40 nije niti padalo.
Po putu nazad smo se malo nauživali straha
preko Riječkih vijadukata i Grobničkog polja gdje nam je dobro zašamaralo
kombi dok smo se nevjericom gledali skoro iščupane prometne znakove.
Sve u svemu bio je dan za pamćenje.
galerija slika
|
|
