glavni izbornik

Reklame

Windsurfing - home
Nova nada hrv. freestyla - Marko Šimić


pripremio: Jaša Čalogović

Kad si prvi put počeo sa surfanjem i kada si se «zakačio» za ovaj sport?
-Prvi put kad sam stao na dasku bilo je to 1997. na nagovor prijatelja Dalena.
Uglavnom sve se spojilo u jedno za čim sam tragao cijeli život (brzina, adrenalin, more). Privuklo me i većim dijelom jer kao sport nije jednostavan, moraš jako puno ulagat da bi napredovao...

Studiras na DIFu – kako si uspio povezati faks i windurfing?
-Odlučio sam u životu da želim napraviti stepenicu više, tako sam upisao Kineziološki fakultet. Bilo je jako teško uskladit surfanje sa faxom tako da sam jako patio dok sam topio knjigu u Zg dok je ekipa brijala po moru. Sad sam sretan sto privodim fakultet kraju i bit cu jako ponosan kad diplomiram. Pogotovo od kad sam se počeo natjecat vodim jaku bitku da uskladim učenje i odlaske na more.

Baviš se aktivno još nekim drugim sportom osim windsurfinga?
-Naravno bez sporta bi umro. Počeo sam sa ekipom "luđaka" iz Pule voziti opako bike (freeride) kupio dobru pilu i deri. Uvijek nastojim održavati formu kroz cijelu zimu tako da kad zapuše, da ne plačem drugi dan od upale. Naravno i zbog svog zdravlja. Na faxu se naučiš na svakodnevne napore tako da ti to postaje rutina.

Tvoja disciplina je freestyle – jesi se kada okušao u nečemu drugome osim freestyleu (npr. formula, slalom)?
-Da odlučio sam se na freestyle. Veliki je razlog tomu što za napravit jedan trik možeš se mučit i po par mjeseci, znači jako je zahtjevna disciplina. Slalom bi me možda još i zanimao, ali formula ni da mi plate. Ja ih zovem jedrilicarima. Sorry race-ri!

Što te toliko fascinira kod freestylea?
-Pa to što sam ti vec naveo: scena, a jako je i tehnički teška disciplina! Npr. odvozit slalom ili formulu možeš pa makar došao zadnji, ali u freestyle-u ako neznaš napraviti kombinaciju trikova ne prolaziš ni prvi krug. Uz to napraviti trik pred ekipom koja te gleda i kad cuješ uzdahe i pljesak jeben je osječaj.

Tko ti je windsurferski idol i zašto?
-Idol mi je dobar prijatelj Chris Sammer kod kojeg idem na pripreme 2 mjeseca pred natjecanje. Učit cu od najboljeg. Dečko je super, odabrao je put kao i ja. Studira u Beču na Sportskom fakultetu i uz to jedan je od vrhova svjetske freestyle klase. Sve je uspio svojim trudom i osobnošcu, tako da u njemu vidim idola.

Gjde većinom surfas i da li su ti uvjeti na Jadranu zadovoljavajući da treniraš dovoljno? Koliko znam treniraš puno i u zimi – hladnoća te ne smeta?
-Pa većinom surfam u mojoj Puli, ljeti na Bolu. Za postignuti veće rezultate uvjeti kod nas nisu dovoljni. Kao i u svakom sportu da bi napredovao moraš imati konstantu, a ne kao kod nas 2 dana vjetra pa 20 ga ni čut. Jedino me sputava fax da ne mogu otići preko zime negdje na pripreme, ali zadao sam si cilj da moram diplomirat čim prije kako bi se u potpunosti mogao posvetit freestyle-u. Želim izvuć maximum iz sebe da vidim do koje granice cu dospjeti. Čeka me jako težak put.

Što mislis o hrvatskoj sceni freestylera? Nekako je jadna uz par iznimaka...
-Pa u potpunosti se slažem sa tobom. Mene fasciniraju Austrijanci koji nemaju mora a jedni su od najjačih. Sve je stvar u našem mentalitetu. Neznam zašto je to tako kod nas. Da bi postigao više moraš jako puno žrtvovat, što znaći da puno izbivaš iz kuće, nisi sa svojim prijateljima i najmilijima, mijenjaš sredine, kao sport je jako skup, svu lovu koju priskrbiš ulažeš u opremu ili na putovanja, na kraju odeš negdje pa se desi da nema vjetra ili ti pukne daska pa placeš itd.
Svima nama bi bilo lakše kad bi scena bila jača. Npr. ugledajmo se na naše prijatelje Slovence, imaju 2 m mora a di su od nas??? Da nemamo Groznog ne bi ni postojali.
Većinom su ljudi zaposleni pa ragatavaju kad i kako stignu. Nemaju vremena za trenirat ili im se ne da svu zarađenu lovu ubit u opremu svake godine. Bol, mjesto gdje najbolje puše u Hrvatskoj je jedna od najskupljih destinacija. Ako si ne središ neki posao teško češ ostat duže od 15-20 dana. Ja neznam ni jednog Bračana koji živi tamo da se bavi aktivnije windsurfingom - Toni sorry mislim na mlađe. Nemamo savez koji bi nas pratio i pružao natjecateljima podršku. Ljudi koji se nešto trude oko toga, ovime bih ih potaknuo. Koliko ja znam još nije izašao službeni kalendar natjecanja za 2004.god. vjerovatno, jer se još nisu definirale regate i organizatori! Sezona pocinje i svibanj je vec tu!

Da li te iznenadilo da ti je Toni iz Zoo Stationa dodjelio tkz. «wild card» pomoću kojega si jedan od rijetkih hrvata (uz Belamarića) koji se može natjecati sa svjetskom surferskom elitom? Da li se osjećas koliko toliko spremnim za PWA?
-Pa više sam bio oduševljen nego iznenađen moram priznat. Da, ulazimo u povijest Hr windsurfinga kao prvi Hrvati koji ce nastupat na jednom takvom natjecanju.
Ovim bi se zahvalio Toniu još jedanput.
Cuj, kad znaš koja ekipa dolazi i koliko trenira godišnje padne ti mrak na oči i sam moral, ali pokušat cu dat sve od sebe. Ne očekujem ništa jer bilo bi nerealno. Pokušat cu u ova 2 mjeseca sa Chrisom pripremit se najbolje što mogu. Čak sam i fax stavio sa strane iako sam si obećao da je na prvom mjestu. To su žrtvovanja za koja moraš bit odlučan. Dal propustit takvu priliku ili završit fax…???

Smatraš li da je moguće da ti ili Belamaric napravite kakav značajniji rezultat u Bolu? Belamarić ima malo veće iskustvo u regatama od tebe, mada je nažalost puno neozbiljniji...
-Pa kao što sam i prije naveo bilo bi nerealno da nešto više očekujem. Pokušat se predstavit na najbolji način pa ako nešto napravim više bit cu presretan.
Da, Grozni ima vece iskustvo od mene, to ti je ono što sam ti spomenuo: "dok sam ja topio knjigu drugi su brijali po moru". On barem nema nikakvih obaveza mogao bi trenirat koliko ga je volja, svi ga drže na dlanu i da je ozbiljniji ne bi sad bio u Šibeniku nego bi brusio formu negdje.
Grozni da je malo pametniji mogao bi jako daleko stići, sezona još malo pa počinje.
Grozni čuvaj se ha ha za petama sam ti!

Marko u akciji - galerija slika


(c) WSurf 2004. Sve prijedloge, sugestije i komentare šaljite webmasteru.