Kad si prvi put počeo sa surfanjem i kada si se «zakačio» za ovaj
sport?
-Prvi put kad sam stao na dasku bilo je to 1997. na nagovor prijatelja
Dalena.
Uglavnom sve se spojilo u jedno za čim sam tragao cijeli život (brzina,
adrenalin, more). Privuklo me i većim dijelom jer kao sport nije jednostavan,
moraš jako puno ulagat da bi napredovao...
Studiras na DIFu – kako si uspio povezati faks i windurfing?
-Odlučio sam u životu da želim napraviti stepenicu više, tako sam
upisao Kineziološki fakultet. Bilo je jako teško uskladit surfanje
sa faxom tako da sam jako patio dok sam topio knjigu u Zg dok je
ekipa brijala po moru. Sad sam sretan sto privodim fakultet kraju
i bit cu jako ponosan kad diplomiram. Pogotovo od kad sam se počeo
natjecat vodim jaku bitku da uskladim učenje i odlaske na more.
Baviš se aktivno još nekim drugim sportom osim windsurfinga?
-Naravno bez sporta bi umro. Počeo sam sa ekipom "luđaka" iz Pule
voziti opako bike (freeride) kupio dobru pilu i deri. Uvijek nastojim
održavati formu kroz cijelu zimu tako da kad zapuše, da ne plačem
drugi dan od upale. Naravno i zbog svog zdravlja. Na faxu se naučiš
na svakodnevne napore tako da ti to postaje rutina.
Tvoja disciplina je freestyle – jesi se kada okušao u nečemu
drugome osim freestyleu (npr. formula, slalom)?
-Da odlučio sam se na freestyle. Veliki je razlog tomu što za napravit
jedan trik možeš se mučit i po par mjeseci, znači jako je zahtjevna
disciplina. Slalom bi me možda još i zanimao, ali formula ni da mi
plate. Ja ih zovem jedrilicarima. Sorry race-ri!
Što te toliko fascinira kod freestylea?
-Pa to što sam ti vec naveo: scena, a jako je i tehnički teška disciplina!
Npr. odvozit slalom ili formulu možeš pa makar došao zadnji, ali
u freestyle-u ako neznaš napraviti kombinaciju trikova ne prolaziš
ni prvi krug. Uz to napraviti trik pred ekipom koja te gleda i kad
cuješ uzdahe i pljesak jeben je osječaj.
Tko ti je windsurferski idol i zašto?
-Idol mi je dobar prijatelj Chris Sammer kod kojeg idem na pripreme
2 mjeseca pred natjecanje. Učit cu od najboljeg. Dečko je super,
odabrao je put kao i ja. Studira u Beču na Sportskom fakultetu i
uz to jedan je od vrhova svjetske freestyle klase. Sve je uspio
svojim trudom i osobnošcu, tako da u njemu vidim idola.
Gjde većinom surfas i da li su ti uvjeti na Jadranu zadovoljavajući
da treniraš dovoljno? Koliko znam treniraš puno i u zimi – hladnoća
te ne smeta?
-Pa većinom surfam u mojoj Puli, ljeti na Bolu. Za postignuti veće
rezultate uvjeti kod nas nisu dovoljni. Kao i u svakom sportu da
bi napredovao moraš imati konstantu, a ne kao kod nas 2 dana vjetra
pa 20 ga ni čut. Jedino me sputava fax da ne mogu otići preko zime
negdje na pripreme, ali zadao sam si cilj da moram diplomirat čim
prije kako bi se u potpunosti mogao posvetit freestyle-u. Želim
izvuć maximum iz sebe da vidim do koje granice cu dospjeti. Čeka
me jako težak put.
Što mislis o hrvatskoj sceni freestylera? Nekako je jadna uz
par iznimaka...
-Pa u potpunosti se slažem sa tobom. Mene fasciniraju Austrijanci
koji nemaju mora a jedni su od najjačih. Sve je stvar u našem mentalitetu.
Neznam zašto je to tako kod nas. Da bi postigao više moraš jako
puno žrtvovat, što znaći da puno izbivaš iz kuće, nisi sa svojim
prijateljima i najmilijima, mijenjaš sredine, kao sport je jako
skup, svu lovu koju priskrbiš ulažeš u opremu ili na putovanja,
na kraju odeš negdje pa se desi da nema vjetra ili ti pukne daska
pa placeš itd.
Svima nama bi bilo lakše kad bi scena bila jača. Npr. ugledajmo
se na naše prijatelje Slovence, imaju 2 m mora a di su od nas???
Da nemamo Groznog ne bi ni postojali.
Većinom su ljudi zaposleni pa ragatavaju kad i kako stignu. Nemaju
vremena za trenirat ili im se ne da svu zarađenu lovu ubit u opremu
svake godine. Bol, mjesto gdje najbolje puše u Hrvatskoj je jedna
od najskupljih destinacija. Ako si ne središ neki posao teško češ
ostat duže od 15-20 dana. Ja neznam ni jednog Bračana koji živi
tamo da se bavi aktivnije windsurfingom - Toni sorry mislim na mlađe.
Nemamo savez koji bi nas pratio i pružao natjecateljima podršku.
Ljudi koji se nešto trude oko toga, ovime bih ih potaknuo. Koliko
ja znam još nije izašao službeni kalendar natjecanja za 2004.god.
vjerovatno, jer se još nisu definirale regate i organizatori! Sezona
pocinje i svibanj je vec tu!
Da li te iznenadilo da ti je Toni iz Zoo Stationa dodjelio tkz.
«wild card» pomoću kojega si jedan od rijetkih hrvata (uz Belamarića)
koji se može natjecati sa svjetskom surferskom elitom? Da li se
osjećas koliko toliko spremnim za PWA?
-Pa više sam bio oduševljen nego iznenađen moram priznat. Da, ulazimo
u povijest Hr windsurfinga kao prvi Hrvati koji ce nastupat na jednom
takvom natjecanju.
Ovim bi se zahvalio Toniu još jedanput.
Cuj, kad znaš koja ekipa dolazi i koliko trenira godišnje padne
ti mrak na oči i sam moral, ali pokušat cu dat sve od sebe. Ne očekujem
ništa jer bilo bi nerealno. Pokušat cu u ova 2 mjeseca sa Chrisom
pripremit se najbolje što mogu. Čak sam i fax stavio sa strane iako
sam si obećao da je na prvom mjestu. To su žrtvovanja za koja moraš
bit odlučan. Dal propustit takvu priliku ili završit fax…???
Smatraš li da je moguće da ti ili Belamaric napravite kakav
značajniji rezultat u Bolu? Belamarić ima malo veće iskustvo u regatama
od tebe, mada je nažalost puno neozbiljniji...
-Pa kao što sam i prije naveo bilo bi nerealno da nešto više očekujem.
Pokušat se predstavit na najbolji način pa ako nešto napravim više
bit cu presretan.
Da, Grozni ima vece iskustvo od mene, to ti je ono što sam ti spomenuo:
"dok sam ja topio knjigu drugi su brijali po moru". On barem nema
nikakvih obaveza mogao bi trenirat koliko ga je volja, svi ga drže
na dlanu i da je ozbiljniji ne bi sad bio u Šibeniku nego bi brusio
formu negdje.
Grozni da je malo pametniji mogao bi jako daleko stići, sezona još
malo pa počinje.
Grozni čuvaj se ha ha za petama sam ti!
Marko u akciji - galerija slika
|